Bubrežni bolesnici u FBiH očajni: Svega nam je dosta, ako treba isključit ćemo se s dijalize

Oko 2.000 građana Federacije BiH koji su trenutno na dijalizi, uz još nekoliko stotina drugih kojima su neophodne transplantacije jetre, srca i drugih organa, već tri godine čekaju na usvajanje izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja.

Vlada Federacije BiH utvrdila je i u parlamentarnu proceduru po skraćenom postupku uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja još u februaru prošle godine.

No, izmjene i dopune do danas nisu usvojene, zbog čega su iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH najavili mirne proteste 21. juna, ispred Parlamenta Federacije. Kažu kako je inferiornost parlamentaraca prema ovom pitanju prevršila svaku mjeru.

– Osmog maja dobio sam poziv iz Parlamenta Federacije da dođem na glavnu raspravu o izmjenama i dopunama pomenutog Zakona. Svi zastupnici su također dobili pozive i očekivao sam da će se od njih 97, pojaviti makar polovina zastupnika. Međutim, došlo ih je samo četiri ili pet. To dovoljno govori o tome koliko oni razmišljaju ovom zakonu i koliko im je do njega stalo – kaže za Faktor Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH.

Poražavajuća je činjenica da su brojni pacijenti u BiH na dijalizi već po deset i više godina. Među njima je i znatan broj mladih ljudi, koji sa svakom novom sedmicom koju provedu na dijalizi sve više gube šansu za transplantaciju bubrega. U evropskim zemljama dijaliza se smatra samo prelaznim, privremenim rješenjem do transplantacije. No, za mnoge građane Bosne i Hercegovine kojima otkažu bubrezi, ona je trajno stanje. S jedne strane održava ih u životu, ali su nuspojave izuzetno teške: razara krvožilni sistem, uništava kosti, srce i druge organe.

– Ovaj zakon je za “male”, obične ljude, on nema veze sa nekakvim mešetarenjima i zloupotrebama. Zloupotrebe su veće tamo gdje je manji broj transplantacija. Kada imate uređen sistem, kao što je to recimo u Hrvatskoj i drugim evropskim zemljama, onda tu ne postoji mogućnost za manipulaciju. Ljudi koji čekaju na organe su zavedeni pod šiframa, tipiziraju se tkiva da se vidi kome odgovara jedan organ i nema tu “štela”. Možete imati milione maraka, ali morate čekati svoj red i to je tako – kaže Žuljević.

Novac je jedan od glavnih razloga zbog kojih se odugovlači sa donošenjem izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji, smatra naš sagovornik. Dijaliza je, kaže Žuljević, “zlatna koka”, a toga su itekako svjesni i farmaceutski lobiji.

– Preko 36 miliona maraka godišnje se odvaja za bolesnike na dijalizi u FBiH iz Fonda solidarnosti. Tih 36 miliona su tenderski novac oko kojeg se vrte farmaceutske kompanije, koje su vjerovatno u sprezi sa nekim vlastodršcima koji preko bolesnih ljudi pokušavaju da namaknu pare za sebe i za svoju stranku – naglašava Tomislav Žuljević.

Dvanaest mjeseci provedenih na dijalizi koštaju koliko i jedna urađena transplantacija, navodi Žuljević.

– Naša Nermina Krivić je 33 godine na dijalizi i za to vrijeme država je na nju potrošila milion maraka. Ne znam koja zemlja može podnijeti tolike troškove. Sistem transplantacije organa Republika Hrvatska prepoznala je kao nacionalnu strategiju, jer su shvatili da što veći broj transplantacija urade, imaće veće uštede u zdravstvu i moći će taj novac usmjeriti za druge potrebe – ističe Tomislav Žuljević.

Broj pacijenata u Federaciji BiH kojima je potrebna dijaliza u posljednjih deset godina se udvostručio. No, sve to još uvijek nije dovoljno da bi se kroz Zakon osigurao takozvani pretpostavljeni pristanak na doniranje organa. Pretpostavjeni pristanak podrazumijeva da ako neko ne želi donirati organe, to treba reći svom ljekaru, a u protivnom se smatra da je pristao biti donor nakon smrti. No, i pored toga, obavezno je odobrenje porodice umrlog da bi se donirali organi.

Izmjene i dopune Zakona o transplantaciji organa i tkiva ne bi riješile problem svih pacijenata koji čekaju na organe, ali bi sigurno povećale broj transplantacija koje se godišnje urade u našoj zemlji i koji je sada minimalan, oko 20. Ukoliko se vlast ogluši na mirne proteste 21. juna, iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH kažu da će biti primorani na radikalne mjere.

– Dat ćemo određene rokove zakonodavnim tijelima da usvoje izmjene i dopune Zakona, a nakon toga će se velika većina pacijenata, kojima je došlo do guše, isključiti sa dijalize i ako treba, žrtvovaće svoje živote dok se ne uspostavi efikasan sistem transplantacije – rekao nam je Žuljević.